Malika (ar. kraljica) je šestodjelni serijal tekstova iz magazina Aramco World, u kome su sadržane priče o nekim od najmarkantnijih ženskih ličnosti u historiji islamskog svijeta. Lahko bismo na današnji dan, primjerice, pomislili na lijepu jordansku kraljicu Raniju el-AbdAllah ili markantnu katarsku šeiku Muzu bint Naser, tursku premijerku prof. dr. Tansu Čiler, pakistansku političarku Benazir Buto. Iako priče koje ćete čitati sežu daleko u prošlost, vjerujem da bi moderna muslimanka: djevojka ili žena na oba primjera mogla mnogo naučiti, za razliku od onoga što joj serviraju današnji mediji.
Preveo i uredio: Rusmir Gadžo, juni 2017. g. | ramazan 1438. h.g.
Izvor: "Malika IV: Hürrem Sultan (Roxolana)" (Aramco World, September/October 2016)
Autor: Tom Verde
Ilustrator: Leonor Solans
Photo: Muhteşem Yüzyıl | STAR TV
Hürrem Sultan (Roxolana)
Naša priča će se ovaj put skrasiti u gradu na Bosforu - Istanbulu, ranije poznatom kao Konstantinopolisu. Vrijeme vladavine sultana Sulejmana I "Veličanstvenog", od 1520. do 1566. godine, bilo je zlatno doba Osmanskoga carstva. Podjednako impresivan biće i period od 150 godina nakon njegove smrti, poznat kao Kadinlar Saltanati (tr. "Ženski sultanat"), era koju su obilježile žene izraženih političkih sposobnosti, koje su vodile većinu državničkih pitanja, iz jednog praktičnog razloga. Sultanovi muški nasljednici na tronu bili su odveć mladi i neiskusni za takvu rabotu. Prva među njima je žena koja je sultanovu palaču nastanila kao robinja, ali je vremenom postala njegov prvi politički savjetnik, baveći se unutrašnjom i vanjskom politikom moćnoga Osmanskog carstva.
Evropljani je znaju pod imenom Roxolana, u prijevodu "djevojka iz Roksolanije", što je latinski naziv za današnju Ukrajinu. Širom osmanskog carstva, bila je poznata pod imenom Haseki Hürrem Sultan. U nastojanju da približimo prevod njenog imena, reći ćemo da haseki znači da je bila omiljena sultanova žena, a hürrem ona koja je bila stalno nasmijana. Legenda kaže da je rođena na zapadu Ukrajine, oko 1505. godine, pod imenom Anastazija ili Aleksandra Lisovska. Krimski hajduci su je zarobili u 15. godini života i prodali u Istanbulu kao robinju Ibrahim-paši. Ovaj je pokloni svome dobrome prijatelju iz djetinjstva - Sulejmanu, koji će uskoro postati sultan. Drugi kažu kako je Roksolana pak bila pralja i švalja u dvorskom vešeraju, gdje je njene vještine u vezenju nadmašio samo njen muzički talenat. Priča se nastavlja tako što je sultan Sulejman I prolazio pored vešeraja i čuo kako ljepotica svijetle puti pjeva i svira na ukrajinskom jeziku. Iskoristio je svoje oskudno poznavanje ovog slavenskog jezika kako bi "na momenat zastao i razgovarao s njom, tim neobičnom govorom." Odmah ga ja očarala, prenosi njegov biograf Harold Lamb (1951). Prema ovom predanju, ne možemo očekivati bajku kakvu poznajemo iz današnjih ekranizacija njihovog života, jer se Roksolana isticala po visprenosti i inteligeniji. Zaista, venecijanski ambasador Pietro Bragadin opisao je Roksolanu slijedećim riječima: "mlada, ali ne i naročito lijepa, iako sitna i ljupka."
U momentu kada je i zvanično poželio za svoju ženu (stavivši vezenu mahramicu na njeno rame, kao što je bio običan na dvoru), Roksolana je postala treća žena u Sulejmanovom životu. Prvo mjesto zauzimala je i najmoćnija među njima, sultanija Hafsa, Sulejmanova majka, koja je nosila titulu valide sultan (op. prev. biće da je to ona koja ga je rodila). Drugo mjesto u hijerarhiji zauzimala je njegova prva supruga Mahidevran, sa titulom kadin sultan, majka njegovog najstarijeg sina Mustafe.
Nije prošlo dugo, a na dvoru si izbili i prvi sukobi sa Mahidevran. Venecijanski izaslanik Bernardo Navagero, kao pozoran posmatrač dešavanja na dvoru, do 1526. godine je primjetio brojne intrige. Sulejman je ipak favorizirao Roksolanu. Navagero u svojim zapisima spominje kako joj se Mahidevran otvoreno suprotstavljala, vičući: "Izdajice! Prodano meso (kupljena je na bazaru). Hoćeš sa mnom da se nadmećeš!?" Prva supruga je bila tako bijesna, navodi se, da je znala zariti svoje nokte u Roksolanu. Na poziv sultana da dođe u njegove odaje, Roksolana je poručila da nije u pristojnom stanju. Zbunjen, sada je zahtjevao da je vidi. Otkrila mu je šta se desilo, kada je pokazala svoje lice, na kome su se još uvijek vidjele svježe ogrebotine. Mahidevran je priznala šta je učinila, nestrpljivo dodajući da je to "manje od onoga što je (Roksolana) zaslužila." Sve navedeno je razjarilo sultana, pa je svu svoju ljubav dao drugoj - Haseki Hürrem Sultan.
"Ove sedmice, u gradu se zbio jedan od najneobičnijih događaja, kakav nije zabilježen u historiji svih dosadašnjih sultana. Veliki sinjore Sulejman za ženu i sultaniju uze robinju iz Rusije, zvanu Roksolana i bijaše velika gozba." (Iz pisma ambasadora od Đenove)
Naredna epizoda njenog života, obilježena je isticanjem talenta za politiku na dvoru. Iako zvanično nije bila "kadin sultan" (op. prev. što bi mi u bosanskom jeziku prepoznali kao "kaduna"), što je titula rezervisana za Mahidevran, majku Mustafinu, Sulejmanova miljenica je jasno počela da se opire starim običajima i pravilima, uz sultanovo odobrenje.
Najprije je poništila stoljećima dugo pravilo "jedna majka-jedan sin" u haremu, koje je spriječavalo carevu suprugu da rađa više od jednog nasljednika. Između 1521. i 1531. godine, Roksolana je Sulejmanu rodila sina Mehmeda, zatim kćerku Mihrimeh, a potom i četiri sina: Abdulaha, Selima, Bajezida i Džihangira. Godine 1541. je poništila još jednu dvorsku tradiciju, tako što je ostala u Istanbulu, umjesto da isprati Mehmeda u njegov prvi upravni pohod u provinciji. Inače bi majka najstarijeg sina ostala u prijestolnici jedino u slučaju sultanove smrti, gdje bi joj pripala titula "valide sultan". Međutim, razbila je jednu daleko tvrdokorniju tradiciju, time što je postala sultanova supruga.
Vjenčanje se zbilo 1533. ili 1534 godine, a bilo je javna obznana da je sultan Sulejman I "Veličanstveni" (Kanunî Sultan Süleyman | Muhteşem Süleyman) bio "duboko posvećen" Roksolani, kako piše historičar Lesli Pirs. Venecijanski izaslanik tvrdi: "Na osmanskome dvoru nikad ranije ne postojaše žena sa više moći od nje."
O ljubavi carskoga para dovoljno je govorila strast u njihovoj korespondenciji.
"Mojoj svijetloj mjesečini,... mome napitku iz Dženneta, mome Rajskome vrtu... zavijek ću ti pjevati pjesme, ašik sam za tobom, bolnoga srca, Muhibbija suznijeh očiju, ali velike sreće!" (sultan Sulejman I "Veličanstveni").
"Želim ti uspjeh," pisala je Roksolana svome Sulejmanu dok je bio u borbi. "Ipak, moja je najveća želja da se ponovo sretnem s tobom. Ti si jedini lijek za moje žalosno, ucviljeno srce." Njen muž je uvijek bio slatkoriječiv, a potpisivao se kao "Muhibbija" - neko ko izgara od ljubavi. Njegova posvećenost sultaniji Hurem bila je i sentimentalna i deklarativna. "Nije htio da zna za bilo koju drugu ženu osim nje, što je nezabilježeno kod bilo kojeg od njegovih prethodnika," piše venecijanski izaslanik Domenico Trevisano 1541. godine. Ipak, Roksolana je bila mudra i eliminisala sve moguće rivale, pa je privolila Sulejmana da oženi najljepšu djevojku iz harema. Sretna je, bez sumnje, ispratila i Mahidevran sa dvora, kada je "kaduna" morala pratiti sina Mustafu na prvi upravni zadatak. Godinu dana kasnije, preminula je sultanova majka Hafsa, čime je Roksolana postala prva dama na dvoru, barem trenutačno, jer je Mahidevran postala de facto "valide sultan", obzirom da je rodila prvog prijestolonasljednika.
Međutim, nametnuo se još jedan rival - Ibrahim-paša, u ulozi velikog vezira. Iako je jedan od najbližih Sulejmanovih povjerenika, Ibrahim-paša je gajio posebne aspiracije prema tronu. Decenijama je skupljao počasne titule, slavu, bogatstvo i autoritet. Vremenom je postao prilično arogantan "ali i omražen," primjetio je ambasador Bragadin. Ibrahim-paša se usudio povesti bitke prema vlastitom nahođenju, potpisujući se nekad i kao "sultan" u pregovorima (op. prev. mi u Bosni bi rekli: "Nije ni njegovo bilo orlova vijeka."). Sluge su ga pronašle prerezanoga vrata 15. marta 1536. godine. Jasno je da je sultan Sulejman naredio smaknuće, ali su glasine govorile da je Roksolana sve smislila. Historičarima ovo pitanje ostaje "na nivou pretpostavke," piše Galina Jermolenko u knjizi "Roksolana u evropskoj literaturi, historiji i kulturi", tvrdeći da je sultanija iskoristila glasine protiv Ibrahim-paše, što je uticalo na Sulejmanovu odluku. Hurem je već 1526. godine obavijestila Sulejmana o tenzijama sa Ibrahimom i nije gubila vrijeme da osigura mjesto za Rustema, muža njihove kćerke Mihrimeh.
Izbio je 1541. godine veliki požar u staroj sultanskoj palači, što je Roksanu dovelo još bliže centru moći. Stara palača je bila u središtu grada, kao zvanična rezidencija sultana i njegov harem. Nova palača "Topkapı", na brijegu koji gleda ka Bosforu, služila je kao zvanični sultanski dvor. Nakon požara, Roksolana je ubijedila Sulejmana da izmjesti harem u Topkapı, čime je stalno bila uz sultana i dobila priliku da ga bliže posavjetuje o političkim pitanjima. Pisala bi mu, dok je bio odsutan, da ga informiše o kugi u gradu i mogućim nemirima i pobunama. Dopisivala se i sa poljskim kraljem o suzbijanju trgovine robovima na Krimu, što je dijelom motivirano i njenim ličnim životnim iskustvom. Međutim, među najvećim prioritetima je bila dobrobit njenih sinova. Osmanska tradicija je zahtjevala "fratricid" - ubijanje među braćom, kako bi se spriječila previranja i sukobi među nasljednicima. Ukoliko bi Mustafa (sin sultanije Mahidevran) naslijedio Sulejmana, njeni bi sinovi bili osuđeni na propast. Abdulah je preminuo već kao mali dječak.
Mustafi su jasno mogli zavidjeti svi prinčevi svijeta, opisuje jedan osmanski historičar. Voljeli su ga i narod i vojska, bio je, čini se i previše voljen. Glasine su se raširile 1553. godine da je Mustafa planirao uzurpirati sultanovu poziciju, što je došlo i do Sulejmanovog uha. Biće da su ih naprije proširili Rustem i Mihrimeh, koje je nahuškala Roksolana, kako se pretpostavlja. Sulejman je navodno gledao iza zavjese kako Mustafu dave svilenim gajtanom (katil ferman, anyone?).
Dramatičan kraj njenih rivala, tektonska pomjeranja u zvaničnoj politici koja je izazvala i Sulejmanova zasljepljujuća posvećenost izazvali su neizbježnu ljubomoru, sumnjičavost i zle jezike. "Postala je omražena na cijelom dvoru, kako ona, tako i njena djeca. Pošto je 'najveći među Turcima' toliko volio, ipak niko nije smio da se usudi progovoriti," piše Luiđi Basano, dodajući da su je Sulejmanovi podanici nazivali "cadı" (vještica), jer je izgledalo kao da je omađijala sultana. Racionalni su kritičari ipak odbacili ovaj opis, iako su je mnogi opisivali kao nemilosrdnog spletkaroša. Historičari novijeg doba smatraju da je to kvalifikacija koja joj čini nepravdu.
"Većina onoga što nam je poznato," kaže Godfri Gudvin (Godfrey Goodwin) "glasine su i potvora kojima su se naslađivali Evropljani koji nikada nisu kročili na osmanski dvor i čiji doušnici su prenosili ono što su zapravo htjeli čuti, a ne ono što je uvijek bila realnost." Roksolana se morala boriti za vlastitu sudbinu i sudbinu njene djece na nimalo poštednom i zapravo jako kompetitivnom haremu, što su mnogi previdjeli, smatra Jermolenko. Uprkos predrasudama njenih savremenika, sultanija Hurem je u tome briljirala, iako joj na tome i dalje zamjeraju.
Uspravno je držala glavu, unatoč nedaćama koje su je ometale kroz život i revnosno je obavljala svoje dvorske dužnosti. Iza sebe je ostavila nekoliko vakufa i započela velike građevinske projekte. Njenu vizionarsku veličinu u djelo je provodio do tada već proslavljeni mimar Sinan, što je uključivalo jednu džamiju, dvije medrese, javnu kuhinju i bolnicu koja se i danas koristi kao medicinski centar za žene, te osnovnu školu u istanbulskom distriktu Avrat Pazari - mjestu na kojem su se prodavale robinje i sa kojeg je i sama stigla na sultanov dvor. I na ovim projektima "Roksolana je napravila presedan, jerbo su ranije zadužbine sultanovih žena bile ograničene na provincije, dok je sultan bio odgovoran za najljepše projekte u Istanbulu," naglašava Pirs.
Haseki Hürrem Sultan preminula je 18. aprila 1558. godine, od nepoznate bolesti. Oduprijela se kraljevskim protokolima čak i za njene smrti: ukopana je u mezaristanu džamije Sulejmanije, odmah do mjesta rezervisanog za njenog muža. Time je postala i prva žena u osmanskoj historiji kojoj je ukazana tolika počast, smatra Jermolenko. Sultan Sulejman I "Veličanstveni" nadživio je voljenu suprugu za osam godina. Naslijedio ga je sin Selim, jer je princ Mehmed preminuo kao mladić. I dok su sultani koji su naslijedili Kanunija ponekad traljalo vodili jedno od najvećih carstava tadašnjeg svijeta, Roksolana je uspostavila okruženje u kojem su žene čvrsto držale svoju poziciju, a to uključuje i Selimovu suprugu Nurbanu i njene sljedbenice Košem i Turhan, koje su na vlasti bile krajem XVII stoljeća. Na laganim, ali nepopustljivim ramenima Haseki Hürrem Sultan, snage i čvrstine njenog karaktera koji su živjeli godinama, ove i druge sultanije su nosile teret upravljanja carstvom.
Art direction for the “Malika” series is by Ana Carreño Leyva; calligraphy is by Soraya Syed; and the logo graphics are by Mukhtar Sanders (www.inspiraldesign.com).