Tango: Simbolika plesa, skrivena u životnim zbivanjiima

 

Argentarius - Medicinarius

Programming apasionado - Photography enthusiast - Musical amateur

 

U većini ovih slovom materijaliziranih razmišljanja, obraćam se sebi, govorim o sebi, za nauk najprije sebi. Objavljujem ih, na nagovor prijatelja, ne bi li neko našao korist u mojim iskustvima, realnim (životnim) ili apstraktnim (mentalnim). Valjda sam time izbjegao i dojam da sam sebi...čan. Iskusan prijatelj mi, u neko moje mlađe životno doba, reče kako moram biti stalno prisutan, aktuelan, svjež, konkurentan na poljima na kojima djelujem, ukoliko želim u njima biti uspješan. Moram biti u dodiru sa... kolegama i profesijom, naukom i praksom, kompjuterskim kodom, dizajnerskim i životnim tokovima, svijetom, realnošću vremena i prostora u kojem živim. U dodiru i pokretu. Nije nešto novo, reklo bi se, ali je nešto važno, za stalno podsjećanje. I ponovo, spas je u kretnji. Ovaj put u plesu... touched by - moved by.

Najprije, de nomine, odnosno o imenu ovog egzotičnog latinoameričkog plesa. Na latinskom jeziku, predaku i temelju do danas preživjelih romanskih jezika, "tangō, tangere, tetigī, tāctum (3)" znači "dirnuti, taknuti, biti u neposrednom fizičkom odnosu". Nominalna poenta. Iz nje se može manipulisati mnogim pojmovima koji će nas vratiti na istu analogiju, poput riječi kontakt, ili tangenta.

Potom, o plesu, njegovoj tehnici i simbolici. Nekoliko različitih varijanti postoji. Ovom razmišljanju i analogiji najbliži je argentinski tango, jer je siroviji. U biti, svi imaju isti imenilac u seriji odmjerenih, prisnih, strastvenih i sinhroniziranih pokreta. Za one koji ga godinama prakticiraju "Tango es entre paso y paso" - što će reći, tango je sve ono što se odigrava između dva koraka (a nije paso doble). Pogledi, dodiri, uzdasi, žudnje, težnje. Za tango, kao i učenje jezika, postoje osnovna pravila i koraci, na koje se kalemi improvizacija nastala iz vlastite maštovitosti. Poput govorne raskoši, pokreti tijelom su njegova elokvencija. Tango mnogo govori o plesnim partnerima i njihovom umijeću, međusobnom razumijevanju, poznavanju, bliskosti, strasti, povezanosti, hemiji. Ostave li se po strani strast i eventualni eroticizam, u tako bliskom kontaktu (con-tactus lat. do-dir), partneri pružaju jedno drugom povjerenje, oslanjaju se jedno na drugo, održavaju kontakt očima, žele istaknuti umješnost i ljepotu jedno u drugome, stapaju se u jednu gracioznu cjelinu. Tango je na dobrobit i zadovoljstvo oba plesna partnera. Na prvu djeluje iznimno provokativan i razuzdan i ne treba mu umanjivati na tim vatrenim atributima, ali je i mnogo širi od pređašnjeg opisa. Kako? Možemo o njegovom karakteru imati svakojake predrasude, ali je važno pitanje kakve praktične primjere tango može predstavljati za život.

"Tango calls for mental and emotional cultivation, as well as physical" - iz ovoga uviđamo da je latinoamerički ples svojevrsna paradigma života - mentalne, emocionalne i fizičke komponente životne sveukupnosti. [1] Doktor Alexander Mead, čiji esej o tangu ću prevesti kao prilog, kaže kako on nije povremena aktivnost, već trajna, strastvena posvećenost. Uprošćeno, biti u dodiru, uporediti život sa tangom, znači strastveno se posvetiti ideji, zbivanju, osobi, profesiji, životnom pozivu ili bilo čemu što ispunjava naša bića.

Moramo s nekim ili nečim biti u stalnom dodiru, kako bismo osobu ili pojavu istinski poznavali, osjetili, cijenili, živjeli. Voditi život kao tango, znači ono što je voljeno ne ispuštati iz ruku. Držati dovoljno čvrsto da se osjeća sigurnim za naredni korak, ali ne previše čvrsto da osjeti davljenički stisak, bez mogućnosti da se odredi i iskaže. Čitati iz partnerovih očiju kuda ćemo dalje. Predviđati svaki naredni korak, kako se ne bi sapleli jedno o dugo. Sjediniti se, a dozvoliti da svako pokaže svoj dio raskoši. Postići cjelovitost figure, sačinjene od dva dijela koji komplementiraju jedan drugom. Saživjeti se. Tango nema samo svoju tjelesnu analogiju. Barem jednom u životu ste uspjeli dirnuti (u) nečije srce ili dotaknuti nečiju dušu. I to na obostrano zadovoljstvo. Nije li tako?

Veliko pitanje je, šta se dešava kad tango ipak postane povremena aktivnost, a ne strastvena posvećenost? Šta se dešava kada čovjek izgubi dodir sa realnošću? Kada ga više ne dodiruje tuđa briga i muka? Kada izgubi dodir sa voljenima. Kada izgubi dodir s Bogom? Kuda vodi životni kompas kada nas ništa više ne tangira?

Budimo od onih koji odvažno plešu svoj tango, u svakom životnom djelokrugu. Za tango... treba dvoje. Osloboditi se sebičnosti, ali odvažiti na liderstvo. Voditi ples, ne znači i nametati igru, već ponuditi mogućnost da se zajedničkim djelovanjem unaprijedi ukupni performans. Ne osjećati se podređeno ni kad smo vođeni. I tad imamo šta pokazati. Kretati se. Biti u dodiru. Privrženo. Posvećeno. Strastveno.

Ukoliko imate slično razmišljanje na tragu simbolike ovog plesa u životnim zbivanjima, izostavljeno u ovom tekstu, napišite komentar u Facebook comment ili na e-mail adresu: rusmirgadzo@gmail.com

Prilog (PDF) Tango: Ples ljubavi i smrti