Poteci! U kretnji je tvoja snaga!

 

Argentarius - Medicinarius

Programming apasionado - Photography enthusiast - Musical amateur

 

Uvjerim se često, kroz razgovor, ali i kao tihi posmatrač, da mnogi među nama imaju slična razmišljanja o životnim pojavama i dilemama, borbama i izazovima, samo se scenariji razlikuju. Scenariji naših sagovornika ponekad su skromni ili oskudni, pa vole kad se prepoznaju u našim, oni im podare bogatiju sliku istog zbivanja i sretni završetak, kakav možda u svome sceneriju nisu nazirali. Uvijek je lakše kretati se već utrtom prtinom, nego sam krčiti, duboko gaziti u nepoznato. Lijepo je ponekad biti nečija prtina. Konačno, tako su me prijatelji i nagovorili da ponešto napišem i podijelim. Možda se nekad iz toga izrodi i kakva knjiga. Nešto, trajno. U svemu je znak i nauk. Duboko gledati, strpljivo osluškivati.

Čovjek je “bipartitum” (lat. dvodijelan), sačinjen od dvije komplementirajuće realnosti - tjelesne i duševne. Postoje analogne pojave koje ne trpe ni tijelo ni duša, podjednako. U mom razmišljanju, u kome ne morate prepoznati svoje, razlog je što oboje dolaze iz jedne, istovjetne Ideje. Jedan od tih egzistencijalnih srkleta, za tjelesno i duševno u čovjeku, jeste i nepokretljivost, stagnacija, ukočenost, staza, obustava, mrtvilo.

Izbjegao sam nekako reći mirovanje, jer je to svjesno obustavljanje kretnje, gdje postoji volja, izbor i potreba. Kad ljekar kaže da je iz određenog razloga nužno mirovanje, onda toj obustavi kretanja pripisujem svrhu. I duša ima potrebu da miruje, da se smiri. Mir, selam ili pax se stiče raznim vidovima njenog oplemenjivanja.

Tijelo se mora kretati da bi opstalo, mora prometovati, kao i sve ono što je u njemu, a nije ništa drukčije ni sa dušom. Kreće se i neživo, kao dio živog. “Osim pri temperaturi apsolutne ništice, u svim se tvarima sve molekule stalno kreću.” Da se ne pomisli kako sam zapao u kontradikciju, govorim o stanju nepokretljivosti koje je nametnuto, neželjeno, nastalo bez izbora, volje ili potrebe.

Zaviriš li u čovjeka, lahko ćeš razumjeti zašto je u kretnji život.

Zagipsani mišići, poslije prijeloma kosti, gube svoju masu (atrofiraju, propadaju, slabe). Kako bi se mišić rehabilitirao i ponovo dobio svoju punu funkciju, nakon zarastanja kosti, mora se… kretati, naprezati, vježbati!

Svaku našu ćeliju okružuje njena membrana, u kojoj je ugrađena struktura nazvana Na/K pumpa. Zadužena je za balansiranje ovih životno važnih jona. Zakaže li njeno kretanje, zbog nedostatka metaboličke energije, u ćeliji se nakuplja voda, ona bubri i umire.

Zastojna, hipostatska ili kongestivna pneumonija jeste upala pluća nastala posljedicom smanjenog kretanja zraka kroz disajne puteve i nakupljanjem sluzi i gnoja, zbog smanjene pokretljivosti grudnog koša, zbog smanjene aktivnosti disajnih mišića. Lijek je (osim u pažljivo odabranim antibioticima) u vježbama disanja i nakašljavanju, kako bi se pluća bolje ventilirala, a prepreka “otpuhala” u vanjsku sredinu. Ni prostorije u kojima živiš ne mirišu najbolje, guše, ukoliko se pristojno ne ventiliraju (zrače). Isto je i sa plućima...

Mokraćni mjehur u kome se previše dugo zadržava urin, razlog je čestih urinarnih infekcija, ali i drugih, ozbiljnih komplikacija na uro-traktu. Uvećana prostata, tumor, kamenac, stanja poslije operacija, ožiljci, namjerno zadržavanje mokraće,... sve su razlozi opstrukcije normalnog toka koji mogu imati teške posljedice. Lijek je ponovo u kretnji, ispiranju, odstranjivanju zapreke.

Krv koja ne kola po organizmu - lahko koagulira. Venska staza - zaustavljanje, otežano oticanje venske krvi, jedan je od elemenata takozvanog Virchowljevog trijasa, koji pogoduje dubokoj venskoj trombozi (DVT). Otkine li se takav jedan masivni odljevak venskog kalupa i krene prema srcu i plućima, može izazvati i smrt. U ovom slučaju, ipak, moramo mirovati.

Laktacijski zastojni mastitis jeste upala dojke nastala zbog nemogućnosti oticanja mlijeka iz kanalikularnog sistema. Zastoj mlijeka je pogodan scenario za bakterijsku floru, zbog bogatstva hranjivih materija, što može izazvati velike komplikacije, pa čak i formiranje velike gnojne kolekcije (apscesa) i potrebu za hirurškom intervencijom.

Ni mozak nije veliki ljubitelj stagnacije. Mozak voli prometovanje krvlju, koja donosi kiseonik i energetske supstrate, a odnosi štetne materije. Sve je veći broj istraživanja koja pokazuju da se demencija može uveliko odložiti kod osoba koje su tokom života bile kognitivno angažovane, kroz čitanje ili neku drugu mentalnu aktivnost. Mozak voli da se kreću informacije, iskustva, doživljaji. Negdje se na lokalnim forumima provlačila i izjava prof. dr. Hajrudina Hadžiselimovića, šefa Instituta za anatomiju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, koji danas nosi njegovo ime, a navodno je rekao: “Ne bojte se od skupljanja informacija. Mozak kao i svaki odgan zakržlja i zarđa od neupotrebe. Moždana rđa se zove demencija.”

U dobu kada su hronična metabolička i kardiovaskularna oboljenja poprimila pandemijske razmjere, a to je naše doba,... umjerena fizička aktivnost, kretnja svake vrste, bez ikakve sumnje pomaže u kontroli masnoća i šećera u krvi, pa time i regulaciji dijabetesa tipa 2, gojaznosti, visokog krvnog pritiska,... metaboličkog sindroma, uopšteno.

Dovoljno je primjera da se shvati koliko je nepokretljivost tegobna po ljudsko tijelo. Međutim, šta je sa našom dušom !?

Svako od nas ima nešto što nas pokreće, vlastiti spiritus movens (lat. pokretački duh). Onima od nas koji prihvataju da je u čovjeku dio Božjeg ruha (duha), lahko se uvijek vratiti Nepresušnom Izvoru i zatražiti snagu da se nadvlada prepreka. Nakon svake tegobe i iskušenja, nastupiće i olakšanje - nijedna neće trajati dovijeka, to nam je obećano. Obećanje je to nebeskih razmjera. Iz tog obećanja, svaki put oživljavamo nadu, a zbog nje se naš duh i dalje kreće.

Svijet je, pogotovo onaj moderni i razvijeni, ophrvan tmurnom nemani, duševnim nametom, životnom barijerom - medicinski nazvanim depresija. Profesor Hajro je nazvao demenciju moždanom hrđom. Iz tuđih narativa, ova bi se iscrpljujuća ljudska tegoba mogla nazvati duševnom hrđom, stagnacijom bivstvovanja, unutrašnjim ropstvom, životnim zastojem. Ja bih je bar tako nazvao. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), simptomima depresije se smatraju i opšta iscrpljenost, glavobolja, nesanica, probavne smetnje, neobjašnjiva bol, oslabljeno pamćenje, pad imuniteta, kožne infekcije i alergijske reakcije. Čovjek je sačinjen od dvije komplementirajuće realnosti, duše i tijela.

Nekad se duh slomi, za kratko vrijeme. Akutno, neočekivano. Nema one utrte prtine, nego propadneš duboko, u nepoznato. Poput slomljene noge… i duši treba dati malo vremena da zaraste, primiriti se, isprazniti misli… a onda je pokrenuti, angažovati, da ne atrofira, poput zagipsanog mišića!

"Ako voda miruje nepokretna u bari, ona postaje ustajala i blatna, ali ako se kreće i teče, postaje bistra; isto tako i čovjek, u svojim lutanjima..."
Muhamed Asad, "Put u Meku"

Ličiš li sebi na ustajalu baru, vrijeme je da počneš kopati svoje korito, da utireš svoj put, da počneš da tečeš, da razbiješ barijeru. Ustajala bara ispari, ili bude pregažena. Ti budi struja koja pokreće, sa svrhom, sebi i drugima. Ne stidi se ni da uputiš svoj poziv, kad ne uspijevaš sam/a, život je poklon i treba odmotati svaki od njegovih ukrasnih celofana! Zatraži neka proključa ono što je sa Izvora. Zatraži i najbližu ruku spasa, bez obzira što ti njen dodir nije bio ranije poznat. Možda će njena toplina otopiti snijeg i utrti novu prtinu.

"Rječica je slična meni, bujna i plaha ponekad, a češće tiha, nečujna. Krivo mi je bilo kad su je zagatili ispod tekije i jarkom natjerali da bude poslušna i korisna, da kroz badanj tjera vodenični točak, a radovao se kad je, nabujala, razrušila ustavu i potekla slobodno. A znao sam da samo ukroćena melje žito."
Meša Selimović, "Derviš i smrt"

"Empty your mind, be formless, shapeless - like water. Now you put water into a cup, it becomes the cup, you put water into a bottle, it becomes the bottle, you put it in a teapot, it becomes the teapot. Now water can flow or it can crash. Be water, my friend."
Bruce Lee

Naumpade mi, za kraj, izraz prebroditi. Valjda to znači brodom savladati :-) Budi jedro, svoje i tuđe. Zahvaljujći njemu, ploviš. Ne budi sidro, ni sebi, ni drugima.